“Ne mogu se nagoni sopstvene prirode gušiti silom,
a da se ta priroda ne povuče u sebe.”
-Džek London-
Uspomene postoje da bi ophrvale, zaledile dah vremena, vezale dušu i svijest za neku drugu stvarnost, mističnu i nedokučivu, neprolaznu, pa tako i važniju od postojeće. Kod Mirjane R. je to bio dubok osjećaj i uvjerenje, koje nikada nije preispitivala. Bilo je u njoj mješavine bola i čudnog ponosa na svog pokojnog muža Vladislava, jer je razumjela sebe da neprolazno osjeća ljubav koju je gajila decenijama dok je bio živ, iako ga sada više nema.
Svake nedjelje je išla na njegov grob, odnijela cvijeće i provela vrijeme nad humkom sjedinjujući se sa tugom, bolom, nekim neobjašnjivim ponosom i rijekom drugih emocija.
Svoju kćerku Vladislavu je u početku često zvala da idu zajedno, međutim Vladislava se bavila svojim svakodnevnom borbom sa životom, svojim ljubavnicima i prilično uličarskim životom . Nekad nije ni odgovarala na njene pozive i više od deset dana, jer je bila u skitnji sa nekim ili nekima, gazeći besciljno svoju bezvrijednu svakodnevnicu i praveći otvor kako bi samo iscurilo vrijeme za koje ni sama nije znala kako da iskoristi, osim tako stihijski i u magnovenju odlučivanja.
Živjela je sama u zapuštenom stanu, koji je sređivala samo kada bi trebala “ugostiti” nekog novog ljubavnika na više dana, a one povremene i stalne je navikavala na svoju zapuštenost. Nije umjela živjeti u porodici ili u dvoje. Njena zakržljala dubina i bezosjećajnost su odbijale svaku blizinu i sjedinjavanje kao mogućnost razotkrivanja nje same. Plašila se te svoje praznine i nepostojanja da se ne uoči, jer su potpuno obesmišljavali postojanje njenog bića, njenog paučinaste sopstvenosti koja se slučajno zvala Vladislava. Hvatao je strah od toga da se ne otkrije taj hendikep, pa je svim silama pokušavala ponašanjem imitirati duhom bogatu i šarmantnu osobu. Nije imala povjerenja ni u koga, pa čak ni u Magdalenu, čiji eksplicitni provincijalizam nije podnosila, jer je smatrala da čovjek mora težiti da bude neko drugi od samog kontakta sa drugačijim od onog prethodnog, uključujući u to i mjesta i ljude. Magdalenu je često mrzila, jer je bila grandioznija, živopisnija i skupljala je oko sebe jedan priprosti korpus sljedbenika i poznanika, koji nije nešto vrijedio u kvalitativnom smislu, ali ih je bilo prilično i masa, što je neinventivnoj Vladislavi, lišenu složenijih misaonih mogućnosti i autentičnosti bilo nezamislivo da uradi.
Vladislava je zato postala drugačiji tip. Za uspostavljanje veze, pored manipulacije i mimikrije je koristila manir hijene u preriji: odvajala je plijen od krda, a zatim napadala i nemilosrdno ubijala i kidala.
Zlo samo nikad ne egzistira i treba mu biće da bi se ukorijenilo u njemu. Nešto kao teza u demonologiji kao kad kreće Nečastivi da osvaja i uništava ovozemaljske duše.
A Vladislava je slijedila liniju lošeg i zla.
Nakon povratka iz Holandije i skršenih iluzija o nekom sjajnom i veličanstvenom životu, gdje je samo sebe vidjela bez drugih, skrhao je osjećaj bezvrijednosti nakon što se rastavila od svog makroa Steve, i nakon što je promijenila još par makroa. Pogotovo teško je prošla sa nekim Sašom, od koga je često dobijala i batine i vrlo ozbiljne povrede. Osjećala se bespomoćno, skitalački i u tim teškim trenucima kad je primorana da se bavi prostitucijom, često se sjećala drame pred polazak u Holandiju, kada je decidno saopštila majci i ocu da želi da napusti školovanje jedno vrijeme kako bi radila u Holandiji.
Na tu njenu odluku Vladisalav nije reagovao. Skrušeno je ćutao. Znao je da nema načina da utiče na takvu samovolju i bahatost lišenu emocija, znanja i racionalnosti. Tačno je znao svaku njenu kretnju kuda je vodila, mnogo ga je boljelo, stidio se samog sebe, preispitivao se gdje je pogriješio tokom vaspitavanja svoje kćerke, ali nije mogao naći odgovor…Preispitivanje prošlosti je nevjerovatno zahtjevno, a u neku ruku besmisleno, pošto se više nije moglo ništa promijeniti, razmišljao je Vladislav.
“Naravno da ideš…da se kurvaš”- kratko joj je odbrusila Mirjana R. Znala je zbog čega Vladislava odlazi, nije joj trebao nikakav dodatni podstrek da preispita je li u pravu. Vladislava je divlje reagovala na njenu opasku, žustro odbrusivši nešto čega se više nije sjećala, ali u divljoj prirodi je proradio i prkos da to uradi po svaku cijenu.
Nakon povratka, nije donijela ni neki novac. Svega malo nešto što je uspjela sakriti od svojih makroa. Tražila je samoj sebi tračak opravdanja kad bi se upitala da li je vrijedilo sve toga. I naravno, u hladnom i bezosjećajnom umu se usadila ideja da je njena holandska avantura vrijedila – stečenog iskustva. Sada je puno iskusnija i zrelija, i to će znati iskoristiti kod muškaraca koje bude izabrala po njenom kriterijumu.
“Moji kriterijumi su sada mnogo veći i treba da se ponosim”, razmišljala je ponekad, dok je planirala kako i šta dalje.
Tako je i bilo.
Ovaj put je isplanirala brižljivo svoj dvostruki život. Upoznala je u noćnim izlascima i žurkama neke uticajnije muškarce, obično vlasnike firmi ili poslovnih subjekata, na uvježban način im se ponudila, vrlo diskretno i obećavajuće i ograničavajući se samo na “usluge” koji su oni jedva dočekali. Naravno, bili su opušteni, jer su osjetili da će njihovi životi biti netaknuti, kako porodični tako i poslovni. Birala je zrelije i starije muškarce od uticaja, jer da bi završila fakultet i radila neki posao, znala je koji profil muškarca može da joj bude od koristi.
Nerijetko je to bio noćni provod, nekad vikend putovanja sa svojim “klijentima”, ali je uvijek bila sigurna da će zauzvrat dobiti uslugu koja će joj olakšati da lakše prođe naprijed. Griža savjesti je već odavno zaboravljena stvar, shvatila je da interes može biti i te kako jak pokretač svake njene želje da bude sa nekim.
Žensko društvo je izbjegavala, mada je u Holandiji imala vezu sa jednom djevojkom. BIla je ubijeđena da ljubav i emocije dolaze iz tjelesnog zadovoljstva i da treba neprekidno isprobavati sve moguće varijante. Naravno, nije joj polazilo za rukom, jer niko nije mogao da joj kaže da je ona “zombi biće”, sa zakržljalim emocijama još od djetinjstva, da se to ne može nikad više razviti i da ne može ništa osjetiti što bi osjetila žena sa normalnim osjećanjima. Njen otac je to znao, ali je bilo mnogo bolno da joj to kaže. Na kraju krajeva, divlja, egoistična i bezosjećajna njena priroda bi vjerovatno, nakon spoznaje takve teške istine, pokrenula lavinu bijesa i mržnje prema ocu. Zato je ćutao. Nije želio da se to desi.
Uvjerila se nakon nekoliko mjeseci da je veza sa djevojkom besmislena, nije osjećala ništa, isto kao i prema muškarcima, ali od muškaraca će bar imati koristi.
U njenoj glavi se sasvim iskristalizovao čist interesni račun.
Najbolje su joj odgovarale “swing” zabave sa parovima. Tu je imala dovoljno slobode, dovoljno pažnje, načina da istraži samu sebe u tjelesnim zadovoljstvima za koje je ona smatrala da su ključni i da su primarni da se stvori neka bliskost. Jednom je tako ultimativno natjerala i svog partnera, koji je bio zaljubljen u nju, da se uključi u te grupne ljubavne sesije. Zvao se Slobodan. Pokušavao je da je odvrati, da je to gnusno za par koji stvara normalnu vezu, međutim Vladislava je postavila jasno uslov: “ako nećeš, idem ja sama.”
Tako je i on pristao. Nije bilo kako je očekivao, a i ona je očekivala više. Slobodan je bio u velikoj dilemi šta da radi kako bi zauzdao toliku nastranost i bestijalnost devojke koja ga emotivno izrabljuje. Bez njene želje i volje je ostala trudna, jer je Slobodan isplanirao da će je jedino na takav način zadržati. Ali onda je nastao pakao: obrušila se na njega i sa gnušanjem rekla da ne želi njegovo dete i da želi što pre da uradi abortus.
Tako se i desilo. Kad je to bilo gotovo, Slobodan je skrušeno nestao iz njenog života. Shvatio je da je u vezi sa demonom, sa nečim neljudskim, što samo ima ženski oblik i otišao od nje.
Vladislavi nije bilo žao, imala je već sledećeg…
💥
Mirjana R. se odjednom sjetila da je subota. Ova selidba bi trebala da se obavi do kraja dana. Ujutro mora da ide na groblje i posjeti humku svog pokojnog muža. Zaključila je da nije naručila ni cvijeće koje je uvijek ranije pripremala. Bila je malo ljuta na sebe što je bila previše zaokupljena planiranjem selidbe, kao da je to važnije od njenog Vladislava. Ako i ne bude uspjela da se preseli danas, na groblje će ići sigurno, čvrsto je odlučila. Treba samo da pozove cvijećaru i kaže šta joj treba, sa olakšanjem je pomislila. Počela je da traži svoj telefon, ali nekim čudom nije mogla da ga nađe. “Sigurno je u kuhinji”, pomislila je i krenula hodnikom.
Čula je glasan razgovor,teatralno razvlačenje rečenica, začinjeno kreškavim smijehom i čudnim kikotanjem. Vladislava je već zorom telefonirala i razgovarala sa nekim.
“Kurva…raskalašena, kao i uvijek”, pomisli Mirjana R.
(nastaviće se)
Fadil Jonuz 
Zadnji komentari