Varoš đavola

I , eto, juce smo bili u Djavoljoj varosi.

Koliko se vec dugo pripremamo da odemo tamo, ne znam ni sam. Uglavnom, to sto smo ovde u Prokuplju nedaleko od tog mjesta, zatim medijska prenatrpanost o Djavoljoj varosi kao jedinstvenom mjestu, pa o Internet izboru Dj.V. za najvece svjetsko cudo, onda nagrada za najbolji turisticki film o Dj.V. su doprinjeli da odemo tamo i vidimo to Cudo prirode.

Dj.V. je daleko od Prokuplja nesto malo vise od 55 km. Ide se putem prema Pristini, i negdje izmedju Race i Merdara se skrece lijevo sa glavnog puta, i mislim da je pisalo 6 km…

Skrenuli smo sa glavnog puta i dok sam vozio malim krivudavim i uskim putem, slusajuci kritike da ostro vozim u krivinama, stigosmo u Djavolju varos.

Prvo sam se zacudio koliko je bilo malo prostora za parking. To se  zapravo  nalazi u jednoj uvali na svega par ari asfaltno prekrivenog platoa, i nekoliko radnji koje prodaju iskljucivo suvenire. Bila je i neopisiva guzva.Nekoliko autobusa je bilo na tom malom parking prostoru, mnogo mladih ljudi i djece, pa  pretpostavljam da svaka ekskurzija koja se krece Juznom Srbijom ne propusti priliku da posjeti Dj.V.

Iznajmili smo dvogled, probili se kroz guzvu i usli na glavnu kapiju koja je vodila do Dj.V. Od glavne kapije vodi jedna zemljana staza sa blagim usponom kroz sumu. Sa lijeve i desne strane, nedaleko od glavne kapije se nalazi neprimjetan restoran, sasvim mali i u drvetu. Takodje postoji jedna mala galerija, neprimjetna takodje,  i koju nismo htjeli da posjetimo dok ne vidimo glavnu atrakciju te visoke zemljane Figure koje gledamo na slikama i na reklamama.

Dosli smo do tacke 6, ili jame Saskih rudara, kad se vrlo tesko Tarikovo raspolozenje pretvorilo u gundjanje i negodovanje. Zemljani put, suma, neobican ambijent je doprinio da se dijete koje je naviklo na urbani ambijent nelagodno osjeca. I prelazeci  mali drveni mostic, odlucili smo da napravimo predah, jer smo vec odmakli oko pola kilometra od glavne kapije i uz sumu i prilicno strm uspon. Pokusavajuci da odobrovoljimo Tarika nismo ni gledali naokolo, a onda je Hana viknula: „Pazi zmija!“

I stvarno, zmija mozda metar udaljena, bjezala je od nas. Smedja, tanka i duzine oko 40 cm promicala je u gustis.

Kad smo je ispratili, krenuli smo dalje.Tarikovo nezadovoljstvo je preraslo u plac i bijes, tako da od Crvenog vrela, tacke 7, nije bilo moguce nastaviti uspon tim zemljanim putem koji je postao sve strmiji. I pomislih da je mozda Tarik gladan, i rijesih da se vratim vise od pola kilometra nazad do auta da uzmem hranu iz auta, ili nesto kupim ako ima prodavnica.

Zurio sam nazad, sudarao se sa novom grupom posjetilaca koja je krenula gore. Posto sam stigao na parking i vidio da nema nikakva prodavnica, uzeo sam iz auta to sto mi treba i opet zurno nazad da stignem do Crvenog vrela i do moje trojke koju sam ostavio. I dodjoh nakon 15 min. Tarik je bio u bijesu i ocaju, nesto malo gricnuo, popio vode i opet nastavismo put.

Pjesaceci kroz jedan kamenit tjesnac sa prilicno velikim usponom, i dok je suma ostajala iza nas, dodjosmo do  drvenih strmih stepenica.Kroz taj tjesnac i klanac smo ugledali to sto trazimo- Zemljane figure!

Nisu nista izgledale spektakularno, ali odlucismo da se penjemo uz stepenice do Vidikovca kako bi smo vidjeli bolje kako izgledaju. Penjanje je bilo bas mucno, na jakoj vrucini, i sa Tarikom koji nije htio da ide. Uporno nas vukao nazad.

Konacno smo se popeli na Vidikovac. Bilo je pusto. Na suprotnoj strani klanca se cuo samo razgovor dvoje ljudi koji su sjedili u nekom baru i odmarali. Pored nas se spustio jedan mladi par koji su nastavili dalje… Od od prvog Vidikovca vise nema gdje da se ide.Postoji drvena platforma i drvena klupa odakle se mogu posmatrati Figure.

Opet, Figure nisu izgledale nista spektakularno. Radi se o zaostaloj kamenoj i zemljanoj masi koja je opstala neprirodno da strci nakon stotinu i stotinu godina erozije zemljista. Meni je izgledalo da su te figure opstale eroziji zahvaljujuci nekakvoj cvrstoj unutrasnjoj konstrukciji crnih kamenih ploca i profila koje su slucajno dobro povezane… Slicno kao kad se neko odluci da napravi stubove iznad morske povrsine ili povrsine jezera. Mozda neko smatra  kao atrakciju to sto je to prirodnim putem ostalo tako, ali ja sam vidio toliko prirodno impresivnijih mjesta, tako da me nije nimalo dojmilo to sto su te Figure tako postavljene, ili bolje receno, ostale  „prezivljavajuci “ jedan geoloski proces. Jedino mi je bilo zanimljivo, dok sam dvogledom posmatrao sve to, sto na svakoj Figuri se nalazi kamena ploca kao nekakva kapa.

Medjutim, nisam bio siguran da li je to zaista prirodan fenomen.

I dok smo se spremali sa prvog Vidikovca predjemo na drugi visociji Vidikovac, culi smo glas mladica, od onog para sa kojim smo se mimoisli, i dozivao nas je…

„Dolje na podnozju ispod stepenica, u zbunju se nalaze dvije zmije otrovnice! Cuvajte se! Samo da vas upozorim jer vodite djecu…!“

Nije mi bilo nimalo prijatno. Gledao sam dvogledom to podnozje, ali nista nism vidio. Uzeo sam neko kamenje i „bombardovao“ taj prostor, ali nisam primjetio nikakav pokret koji bi me naveo ga zakljucim gdje su ti reptili.

Nasao sam jedno ogromno drvo i krenuo stepenik po stepenik dolje, drzeci ga u ruci i spremajuci se da otjeram te otrovnice ako budu na putu.Sisao sam do dna i nisam ih vidio…nema ih jednostavno.Pretpostavio sam da ih je moje „bombardovanje“ kamenjem uznemirilo otjeralo u neku rupu, posto je to bio sam kamenjar.

Pozvao sam moju trojku da krene sa spustanjem prema meni, jer  je to jedini put kojim se moglo sici sa Vidikovca. Dosli su brzo i nastavili dalje spustanje putem kuda smo dosli.

„Cekajte, zar necemo na drugi Vidikovac da bolje ovo pogledamo?“ -pitao sam

Niko mi nije odgovorio. 😀 Zurilo se sa spustanjem ka podnozju. 😀

Advertisements
| 2 komentara

Kretanje članaka

2 thoughts on “Varoš đavola

  1. Fadile, citajuci post primijetih da i tebe se kritikuje da „ostro vozis“ u krivinama. He,he,he,he ovo ti je sigurno zenina kritika jer i ja se suocavam s istim kritikama. Pokusavao sam naci „teziste“ kao u matematici ali nista. Sta je tu je, zivot mora dalje.

    • Sve si u pravu :-).
      Ja nisam trazio ni teziste ni ortocentar, ali zaista zivot ide dalje. Kasno je da mijenjam i dobre i lose navike 🙂

Vaš komentar :

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s

Create a free website or blog at WordPress.com.