“Čim nakaze vide nekoga ko je drugačiji od njih odmah viču – evo nakaze.”
– Romain Gary –
💢
Nikada Mirjana nije razmišljala o njenoj fizinomiji lica, tim brutalno iskošenim i koščatim crtama, kao da su izvajane u pokušaju da budu lisičije, ili je Priroda tako pokušavala, pa je iznenada preoblikovala u ljudsko biće, samo pojavno, zombijevsko, sa zakržljalim emocijama, koje jedva mogu da dokuče same sebe, a kamoli nečije druge, zatim o tim koso usađenim zmijskim i oštrim očima, koje su vrebale, a ne gledale, koje su zlokobno pretile i poluzatvorene ili kad su nepomične, a u tome mutantnom izgledu su skoro očekivano pristajali i glodarski zubi, slično predviđeni za neku krupniju zver, ali nisu dalje odmakli od onoga što bi se vidjelo kod ovećeg pacova.
Tako je izgledala Vladislava u momentu kad bi željela da zgrabi, otme, naredi, zapovjedi, potčini, ponizi u situacijama kada bi se neko našao u raskoraku kao Mirjana R. sada. Morala je ići, tlo se izmicalo na neki način, spokojstvo je odlazilo u zaborav, mir takođe, a vreo i hladan Pakao, istovremeno sazidan i sagrađen za nju, čekao ju je u Vladislavinom prljavom stanu, gnijezdu njenog životarenja i usputnim stanicama njenih jednokratnih i višekratnih ljubavnika.
Gledala je to lice i začudila se sebi kako nije ranije obraćala pažnju na nakaznu pojavnost, tako očitu i vidljivu, tako zastrašujuću i tako duboko gadnu, već je previđala to i obraćala pažnju na ono šta bi govorila ona u svojim kratkim posjetama, najviše iz interesa, nešto da uzme ili odnese, da li to bila posuda ili neki ručak koji bi Marija R. spremila. Sinulo joj je da majka i ne može da obraća pažnju na izgled, a trebalo bi, jer izgled najbolje pokazuje u šta se transformiše dijete roditelja.
A Vladislavino ružno i podlo lice, zadriglo lukavošću, prostaklukom i bezdušnošću je bilo i transkript života i sanskrit gadosti u kome je ona živjela, smatrajući to “dostojnim i nezavisnim životom”.
“Mama, zašto to radiš?!!”– zvjerski je po ko zna koji put tog jutra zarežala Vladislava, gledajući poslednji komad odjeće i Mirjaninim rukama koji je držala pažljivo složenim i razmišljala u koju torbu da je stavi. U njoj se pokrenula lavina tuge zbog trenutka koji joj je značio, koji joj je bio skoro odraz svetosti da spakuje poslednju košulju pokojnog muža. Znala je da njegov duh ovo sve gleda i da je ponosan na nju. Vladislav je postojao jer je nevidljivi prostor ovdašnjem svijetu nepoznatom Mirjana R. otvarala svojom odanošću, koja se uzdizala do samog Neba i nadvisivala svaku ovozemaljsku ljubav. Ali, Vladislava je tu bila kao Luciferov izaslanik, mitološko zlo koje remeti ljepotu vaspostavljenu i u svijetu i u ljudima, brižljivo izvajanu od ruke Tvorca, koji je znao da sve samo opstaje kroz ljubav. Mirjana R. je svoje srce širila Tvorcu, pomagao joj je, Vladislav je bio tu uz nju, kao duh ili otelotvorenje bilo čega šta je uzela rukom.
Vladislava je bila bezdušna puzajuća zvijer, nakot, zbijena i zbrušena grudva mesa i kostiju, koja je služila samo za orgijanje sa svojim ljubavnicima i svingerskim partijima.
Nije odgovorila na Vladislavino režanje, ali je predosjetila urlanje. Šta da radim, u magnovenju je pomislila. Mahinalno je opet uzela flašu gdje je ostalo možda još tri ili čaše čaše lozovače…iz njenog kraja. Trebalo joj je, kao eliksir koju koriste medijumi, da bi dotaknuli onaj drugi svijet preko horizonta. Da, trebalo joj je to.
“Opet!??” – Vladislavino režanje se očekivano pretvorilo u životinjski urlik. Mirjana je očekivala to. Sa bolnom grimasom je pogledala u njene glodarske zube, ne u oči, zubi su bili zlokobniji, i morbidniji…
“Zar ne možeš bar jutros da budeš malo manje kurva?”– gotovo jo je molećivo pitala Mirjana R.
“Nemoj da mi se obraćaš!”– bijesno je zakreštala Vladislava-“Dođe mi da te ostavim ovde, i tako bih i učinila da nisam rekla Saši da dođe. Zato, ostavi tu čašu i umukni!”
Iz tog koščatog i naboranog vrata su izlazili gotovo neljudski krici, koji su podsećali na lomljenje stakla.
Aleksa, bivši Vladislavin ljubavnik, je osjetio najveći dio pakla njene naravi. Iako je Vladislava nakon armije prethodnika i kolone njih koji su se smjenjivali u njenom krevetu, računala Aleksu kao jedinog koji je promjenio mikron nečega što je ličilo kao emocija u njenoj praznoj duši, i on je osjetio divljačku i nekontrolisanu prirodu Vladislavinih htijenja da iščupa i odnese iz njega samog sve što je vrijedilo. Zapravo, ono što su druge žene smatrale da vrijedi kod njega. Bio je staložen i pametan, imao je i strpljenje jednog posvećenog muškarca, pa mu je Vladislava došla sako iskušenje u životu.
Čudno je sve počelo sa Aleksom. Nakon “primopredaje” od bivšeg ljubavnika Dejana, gdje su se oni upoznali, kratko porazgovarali, Vladislava se sa puno entuzijazma bacila u Aleksino naručje i krenula je tako jedna strastvena veza, uglavnom bazirana na krevetu i fizičkom zadovoljavanju do poslednjih atoma snage. Vladislava se hvalila kasnije da nisu 72 sata ustajali iz kreveta za vrijeme neke turneje u Milanu, kada su odlučili otputovati u Italiju i “romantizovati” tu vezu.
Vladislava je bila frigidna, što je bilo očekivano s obzirom za njenu emotivnu zakržljalost. Međutim, ona je negirala svoju bezosjećajnost i hendikep. Umjesto da se posveti svojoj emotivnoj i duševnoj poremećenosti, ponesena provincijalskom razuzdanošću, koju je doduše imala i njena sestra Magdalena, ali na drugačiji način, Vladislava se bacila na obradu armije muškaraca, kako bi dokučila šta joj se dešava. Bila je ubjeđena da se savko emotivno zadovoljstvo i osjećaj ljubavi stvara jedino tjelesnim kontaktom i tjelesnim zbližavanjem. Nije znala, bila je hendikepirana, nije mogla ni da pretpostavi da je situacija sasvim obrnuta po pitanju samooplemenjivanja. Magdalena je to znala, ali je bila kukavica, da bi sebi priznala površnost jedne provincijalke, već se “reaktivnom formacijom” bacila u razmetljivu površnost koja je bila impresivna provincijalcima njenog kova, ali nakon nekoliko dubokih krahova, Magdalena se nije usuđivala ići dalje sa sopstvenim preispitivanjem. Vladislava je bila tvrdoglava, neobuzdana, a kako je svojstveno praznoj duši, bila je i praznoglava. Međutim, u jednom razgovoru sa psihološkinjom je objasnila svoje viđenje njene hladnoće i frigidnosti. “Znate”, rekla je” priroda je protiv žena, nije uopšte naklonjena ženama. Zapravo, kaznila je žene anatomski i moraju da pate, bez zadovoljstva, dok je muškarce nagradila. Njima je podarila sve kako treba i zato je njima lako da budu zadovoljni nama ženama”
Psihološkinja je podigla obrve:”Kako to misliš, Vladislava?”, staloženo je pitala.
“Pa, pogledajte građu muških i ženskih reproduktivnih organa… o tome govorim”- samouvjereno je izdeklamovala Vladislava “Ne treba previše da vam objašnjavam”.
Psihološkinja je bezizražajnog izraza lica posmatrala to izobličeno i odbojno lice ispred sebe, vrtjela olovkom, razmišljala čime da označi ovakav izliv i salatu riječi.
Na kraju je na papiru pred sobom napisala “sumanutost” i podvukla dva puta.
Sa Magdalenom nije govorila o tim stvarima. Magdalena je bila lukava i sebična. Isključivo je pazila samo sebe, mada je naivcima servirala svoj stav o “prerazumijevanju” i “preshvatanju” svega postojećeg. Zapravo, to joj je pomoglo da se bavi vještičarenjem, ili terapijom, kako je ona to nazivala, varajući gomile ljudi, radeći skriveno i ilegalno, uzimajući novac ljudi koji u svojoj nevolji nisu ni pitali za cijenu. Bila je svjesna da se bavi kriminalnom aktivnosti, pa se trudila na sitnicama, a najćešće slatkorječivošću da pokaže darežljivost. Takvom ju je doživljavala i Vladislava, ne samo kao sestru, već kao i gurua, koja joj je davala određene savjete kako da se izvuče iz prevara ako bi ostala nekome dužna novac.
Mirjana R. ali i pokojni Vladislav su znali za to zmijsko klupko. Postoji pravilo u divljini: ako upadneš slučajno među zmije, moraš ostati miran, dok ne prođu. Vladislava i Magdalena su bile samo dio tog klupka zmija, kojih je bilo još i koje su se pojavljivale sa vremena na vrijeme, noseći svoj ubojiti otrov.
Šta se desilo sa Aleksom?
Nakon italijanske avanture i ljubavnog uživanja od nedelju dana, shvatio je da mora smisliti strategiju odlaska od zakržljale Vladislave. Zadnjih dana je osjetio da sa njom dosta toga nije u redu, a naročito nakon povratka kući.
Racionalan, kakav je bio, krenuo je u upoznavanje drugih žena, da ne bi previše neočekivano ostao u povezanosti sa poremećenom Vladislavom. Počeo je sa dopisivanjem sa nekoliko njih, ali jednog dana je Vladislava posumnjala i razjareno krenula na njega. Morao ju je udariti, jer je znao da količinu neobuzdanog zla, ali i nagomilanog nezadovoljstva nakon više desetina ljubavnika i prostituisanja dok je bila sa Stevom u Holandiji mora zaustaviti jedino na takav način.
Počela je da ga uhodi, prati njegove telefonske pozive, poruke, imejlove, a onda se počela predstavljati lažno i sa drugog broja. Iskusna u varanju i prevrtljivosti, shvatila je da Aleksa zaista teži da ide od nje.
Njena teorija o “povezivanju” putem kreveta od 72 sata neprekidnog zadovoljstva pala je u vodu. Bila je izgubljena i izbezumljena. Počela je da mrzi cijeli svijet. Na kraju se dramatično rastavila sa Aleksom, iako je on pored Steve iz Holandije razbio njeno uvjerenje da je nepopravljivo frigidna.
Bila je izgubljena. Vratila se uličarskom životu, skitanju i razuzdanosti u namjeri da zataška svoju buru latentnog bijesa koja nigdje nije moga da izađe, osim da se ustremi na nekog sledećeg. Počela je anonimno da putem interneta zakazuje tajne apartmanske sastanke sa nepoznatim ljubavnicima. Navodila ih je na verbalno usmjeravanje njihove maštovitosti, opisivala sa visine svoja iskustva sa muškarcima i naravno, privukla je pažnju novog broja muškaraca sa portala ta upoznavanje. Predstavljala se kao “Betoven” i uredno je čuvala i kopirala te lascivne konverzacije, da bi onda meilom ili telefonom zakazala anonimni “sudar”.
Jedan Neksus joj piše:“Trazim inteligentnu, mastovitu, radoznalu, samosvjesnu ženu koju privlači svijet dominacije:)..zaintresovana?
Vladislava “Betoven”:“Pozdrav. Sta podrazumijevas pod svijetom dominacije?!”
Neksus:” Imam dugo i prelijepo iskustvo u svetu dominacije i njega doživljavam i živim na svoj nacin. Osjecam ga prostorom i vremenom gdje i u kom dvoje ljudi mogu da budu istinski ono sto jesu i da pripadaju jedno drugom nesputanom iskrenošću i dubinom svake svoje želje. Osnova i temelj toga je povjerenje i ono mora obuhvati svaki udisaj, pokret, čulno zadovoljstvo i svako istraživanje sopstvene seksulanosti i senzualnosti omogućujuci nesputanost mašte čija je onda jedina granica obostrano zadovoljstvo. Želim da te zatičem vec ponosnom, ili da te takvom učinim, na ono što osjećaš i da si dovoljno hrabra da to i živiš i oživiš. Ta tvoja strana nikako ne znaci da nisi sposobna, samostalna, samosvjesna, uspješna i u svim ostalim oblastima života. Naprotiv – takvu te i želim”
Vladislava, “Betoven”: Pročitala sam…zapravo pod dominacijom podrazumijevaš da si ti dominantan. Onda zapravo trazis inteligentnu, radoznalu, samosvjesnu, maštovitu koju privlači da bude potčinjena? ( a ne svijet dominacije:-)) Svakako zanimljivo iskustvo, za svakoga. Ali se radi o tome da ja jesam sve nabrojano:-) pa sam samim tim upoznala svoju seksulanu energiju potičuci je na razne načine, paraalelno sa licnim razvojem na drugim poljima.”
Dopalo joj se. Dobijala je ponude i obećanja od vremešnih i dobrostojećih muškaraca da će joj se maksimalno posvetiti, bez obzira na njih same. Voljela je biti birana. Tako kasnije u jednoj prepisci sa Draganom iz Italije on piše: “Dobro jutro Vladislava…Sinoć baš kad krenuh na spavanje stiže tvoje veliko i dugačko a iskreno i lijepo pismo.Već sam se pitao zašto nema odgovora…ali rekoh sebi-strpljenje…Jako mi se sviđa tvoj način razmišljanja. Upravo mi daješ za pravo što sam te stavio među nekoliko ”izabranih dama”. Vidiš, ja oduvijek najveći kredit dajem svom instinktu koji me rijetko ili nikad vara. Baš si dosta toga napisala, pa ću probati onako što mogu da prokomentarišem…”
Lascivne riječi i laskanje, a pogotovo sortiranje od strane potencijalnih ljubavnika ju je činilo da se doživljava vrijednom. Suštinski rečeno, razumljiv proces za ženu koja se aktivno i poluaktivno bavila prostitucijom.
Međutim, nakon Alekse se pojavio Boban, vrstan zanatlija i eksplozivan muškarac sa kojim je ušla u sledeću avanturu…
💢
Dva gutljaja su je doveli na granicu kada su mučnina i grč od Vladislavinog upada u sobu postali podnošljivi. Sa gađenjem je pogledala vrata na koja je bijesno izašla prije nekoliko trenutaka. “Kako ću ja sa ovom kurvom, dragi moj Vladislave”, poluglasno je izgovorila Mirjana R. Nije bilo pitanje. Zvučalo je kao molitva nekome ko joj može dati snage svojom dušom i duhom koji je nježno obavija svojom ljubavlju i toplinom. “Kurva neće odustati nijedan trenutak, a da mi ne zagorča život u svo brlogu”, zloslutno je prošaputala, gledajući stolicu gdje je obično sjedio pokojni Vladislav. Tako dođu trenuci kada se napaćena duša obraća bilo kome, Bogu, duhu, duši, svecu, bilo kome nevidljivom, kako bi pronašla sebi put. A put je težak…kada moraš ostaviti uspomene za sobom, uspomene koje su davale i smisao i snagu, uspomene koje su davale nadu, uspomene koje su nadahnule mjehur života, koji kao pješčani sat polako nestaje, ako mu se ne doda materija. Za Mariju R. ta životna materija i snaga je bila ova kuća i njegov duh, koji je živio sa njom ovde, držeći je u pribranosti i dajući joj volju da uvijek nastavi dalje, ma šta da se desi ili da je uhvati malodušnost.
Nikad nije kao sad pred iseljenje iz ove kuće osjetila da je Vladislav bio kraj nje i u njoj samoj.
(nastaviće se)
Fadil Jonuz 
Zadnji komentari