Monthly Archives: april 2017

Ime (i prezime)

fabil

Sjećam se upoznavanja od prije 2-3 godine u jednom pabu na Vračaru. Sjedio sam za šankom, uobičajena moja seansa kad se vraćam sa plivanja. Prišli su mi djevojka i momak i pitali ima li mjesta za sjedenje. Naravno da ima, i pošto u taj pab dolaze isključivo normalni ljudi, odmah su se predstavili i naručili piće za mene. Kad su me pitali kako se zovem, počeo sam da spelujem svoje ime. A onda me ona djevojka pita:“Zašto speluješ, zašto ne kažeš obično?“, a onda je momak rekao najjednostavnije:“Fadil, pa da…“

Priznajem da su me malo zatekli, i onda sam im ispričao sve ta vitoperenja, varijacije, šablone i „pingpongisanje“ sa mojim imenom ovde u Beogradu 😀

U početku mi je smetalo. Uobičajena je bila psihološka priprema da prilikom svakog predstavljanja ponovim 2 do 3 puta svoje ime i prezime. Onda, nerijetko su dodatna pitanja šta mi je ime, a šta prezime. To su situacije na šalterima banaka, klinika, knjižara, barova…ama, baš na svakom mjestu.
A onda sam smislio fazon 😀 Lice prebacim u bezizražajni mod, prilazim šalteru, dobar dan, želim to i to, a kad dođe to čuveno pitanje, munjevito i promptno dobacim ličnu kartu Ispitivaču i problem je gotov. Onda se vraćam u prirodno stanje relaksa i izražaja.
Situacija je  varirala od slučaja do slučaja: intelekta Ispitivača, temperamenta, obrazovanja…Naprimjer, nekad doživim gotovo zaprepašćeno „KAKO??!“ propraćeno takvom facijalnom ekspresijom kao da sam rekao da se zovem Krokodil, pa do onog „možete li još jednom ponoviti„, ili još sofisticiranije opcije „oprostite, nisam dobro čuo/čula, da li biste mogli reći još jednom.
Najfinija je verzija kad se Ispitivač izvini na pogrešno napisanom ili izgovorenom mom cijenjenom imenu 😀
Naravno, dalja komunikacija u ovom gradu je sasvim obična kao da se zovem Petar Petrović. Nema zaziranja, predrasuda i slično. Ovo je mnogo dobar grad…

I kao neko ko stalno nešto ispituje i istražuje, počeo sam razmišljati zašto se ime i prezime koje odstupa od uobičajenih imena jedne sredine tako teško pamti? Isključena su teško izgovorljiva imena ili imena u drugim kulturama sa kojim pomenuta sredina nema kontakt. Neka imena imaju svoju melodičnost i dikciju da je i normalno da se malo zapne (Engelbert Hamperdink  🙂  ), ali suštinski bi trebalo sa lakoćom pamtiti te dvije (ili tri) riječi. I zaključih da je stvar jednostavna.

Radi se o PAŽNJI, iliti koncentraciji 🙂

Ljudi ni sami ne shvataju koliko su isključeni iz sredine u kojoj su, pa makar to bilo najurbanije mjesto na svijetu ili najprometnije, naprimjer. Ogromna količina informacija kojoj je izložen pojedinac prosto budi neke mehanizme odbrane od prijema istih, pa ljudi se isključe da to i ne primjećuju. Trik je samo u tehnici slušanja. Slušanje nije jednostavna stvar, kako to na prvi pogled izgleda. Aktivno slušanje podrazumjeva mobilisanje više čula, i nije dovoljan samo dobar sluh. Pažljivo i aktivno slušanje će svakome pomoći da razumije ne samo druge već i sebe, pretvori komunikaciju od usiljene u normalnu, a samim tim i poboljša kvalitet odnosa između ljudi. Često zapažam da se ljudi uopšte ne slušaju iako su stalno zajedno. Žive instiktivno, a ne slušaju se.

Jedna od boljih varijacija mog imena je na slici 🙂 Autorka je dama koja radi u redakciji Radija Beograd 202 , koja je kreativno percipirala moje ime i prezime i tu umjetnost je ovjekovječila na ulaznici za festival u Domu omladine koju dobih na poklon od ovog meni dragog radija.

Advertisements

Blog na WordPress.com.