Divergent

Ako neko dođe na ideju ili bolje rečeno predvidi tok društvenog raslojavanja i erozije, spontano nastaje projekat, finije rečeno, scenario za film koji se napravi tako realistično da više niko ideju ili futurističko viđenje dovodi u sumnju, nešto slicno Orvelovoj 1864, za koju kažu da je odavno počela, a njenu potpunu sliku doživjeće generacije svega nekoliko desetina godina od ovog vremena…I da postavim gabarit na ovaj uvod: radi se o jednom nedavno slučajnom odgledanom filmu u kome su scenariista i režiser besprijekorno objasnili šta čeka svijet koji se rađa. Zove se Divergent.

Najkraće rečeno, radi se o viziji nekog svijeta u budućnosti koji će biti jako hijerarhijski uređen, potpuno dehumanizovan, i u svrhu „dobrobiti zajednice“, a to je kao što uvijek dramski zaplet odredi – elita koja sebe proglasi sveznajućom i svemogućom tako da svi ostali staleži, propagandno podložnog uma, shvate to kao nepobitnu istinu.

Dramskom radnjom se neću baviti. Fikcija je ipak proizvod ideje, možda i neke smjele teorije ali nikako se nisam mogao osloboditi utiska da se radi o filmskoj publikaciji Platonove „Države“, koju danas izučavaju kao osnov osnova uređenog društva, i tako da mi još jedna duboka priča izmami uzdah o čudnoj milenijumskoj igri stvaranja civilizacija i razumijevanju da bi današnji svjetski poredak bio daleko ljepši i ljudskiji da se Žan Žak Ruso rodio u vrijeme Platona, a ovaj drugi u vrijeme kad je Inkvizicija bila jedini sud.

U Divergentu su staleži izdjeljeni prema ličnim sposobnostima, afinitetima i predikciji budućeg ponašanja što nedvosmisleno dovodi u vodeću poziciju psihološku nauku. I zaista je tako. Ako se dobro sjećam, sve odlučuju Učeni (ljudi predviđeni da se bave naukom), sistem obezbjeđuju Neustrašivi (ekvivalent vojske i policije), Mirni , Iskreni, Nesebični itd.

Čini mi se da se to društvo oformilo logikom potrebe nepotrebnog trošenja resursa ili entropijom. Alfa i Omega pomenutog poretka je princip da sve mora biti uređeno, određeno, svrsishodno, korisno, primjenljivo – dakle, čist utilitaristički pristup. Malo će ljudi prepoznati da se iza marketinga opšte korisnosti nalazi interesna zona malog broja nezasluženo privilegovanih ljudi.

Da li dolazimo do stadijuma da pitanje privatne odgovornosti zamjenjujemo vjerovanjem u pravila? Zvuči zastrašujuće ali sve klizi u tom pravcu. Ono što bi neko narodski rekao – prepuštanje slučaju.

I tako, recimo sistem obrazovanja u Novoj Eri se mijenja, niko ne razumije i malo ko pita čemu njegov značaj. Ako Reformator dobro plati Sumnjivca, onda niko i neće sumnjati da se nešto drastično, užasno teško dešava sa planiranjem života budućih generacija pretvorenih u nijeme posmatrače haotičnog svijeta koji se polako kristalizuje, zbunjujuće nestvaran i restriktrivan prema kritici, ali doslijedan da se zakoni mehanike, fizike i ekonomije primjene na ljudsku dušu.

Sve prema sposobnostima. Psihometrijski.

Advertisements
| Ostavite komentar

Kretanje članaka

Vaš komentar :

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s

Create a free website or blog at WordPress.com.