Dimitris

dimitris

Kada se od Uranopolisa krene nekoliko kilometara sjeverno ka Nea Rodi , na poluostrvu Atos, dolazi se do vrlo širokog doka na koji udobno pristaju trajekti koji vode znatiželjnike na ostrvo Amuliani.

Ne štedeći riječi hvale, naši domaćini u Uranopolisu opisaše ostrvo kao, ni manje ni više već kao Miami Beach i kao rijetku ovozemaljsku ljepotu koja se ni za šta ne smije propustiti za uživanje.

I tako  opremljeni slično kao da idemo na safari, ostavismo auto na velikom, širokom i ohrabrujuće raskošno uređenom parkingu i  uskočismo na moćan trajekt koji vozi do obećanog ovozemaljskog raja koji se zove Amuliani, kako su ga mnogi nazvali. Nakon petnaestak ili dvadeset minuta i jos neki zaboravljeni minut pristajanja kročismo Kolumbovskim korakom na fascinantno ostrvo, koje je već izdaleka izgledalo kao izazov za nas turiste gladnih izazova , ljepote i doživljaja u jednom momentu , jer ljeto doživljavamo nekako kao ključni trenutak godine naših života. A za ključan trenutak uspomena se predajemo tako da i sami ne znamo kako…

U brošuri sam prije polaska pročitao da se na izlasku sa trajekta do Miami Beach plaže dolazi na  dva načina: sopstvenim vozilom ili Horse taksijem koji prečicom vozi do samih ležaljki. I naravno, turista se odluči za atrakciju.

Ispod  visokog zida, koji je jedva davao nešto hladovine, strpljivo i nenametljivo čeka Horse taxi. Srdačan i razdragan Grk, jako preplanulog tena koji je kontrirao bjelini zuba širokog osmjeha, bučno i sa  svima razumljivim gegovima, magično prizivaše pridošlice sa trajekta koji gotovo bez razmišljanja dolaze i zauzimaju svoja mjesta u taksi zaprezi. Veselo coknuvši jezikom Grk pokrenu zapregu , u kojoj je sjedilo najmanje deset putnika šarolikog sastava od prolaznika monaha do dvije atkraktivno za plažu spremne Šveđanke sa više tetovaža i pirsinga na tijelu.

Impresivan  doživljaj kad između modernih i impresivnih smještaja i hotela smjenjuje novi, kad se vozeći makadamskim i prašnjavim putem pored sablasnog mini jezera načinjenim od otpadnih voda i kanalizacije , Grk pusti glas iz grla paraleno sa nekim prastarim gamofonom, specijalno instaliranim na sjedište horse taksija…, i tako pjevajući kontroliše „prolazno vrijeme“ na običnom starom budilniku, koji mu visi na slobodnom užetu iznad glave, i refrene pjesme boldujući prastarom Hackel trubom… Sve to izgledaše kao trenutak komične prošlosti koja nam se uvukla pod kožu i u svijest i za koju mislimo da je jedinstvena i neobrisiva.

Cijena vožnje je 2 EUR.  Grk s obzirom na popunjenost nikad ne bi trebao razmišljati o novcu. Pitamo ga koliko ima konja. Kaže dva: Klintona i Moniku. Klinton je bio prije podne a sad odmara dok horse taxi  vuče Monika. Usput priča kako ih hrani sviježim sijenom i žitom…Za trenutak usporava i prstom pokazuje na štalu pored puta gdje se odmara Klinton.

“ A..čekaj: zašto Monika? Zar nije Hilari?“

„NO, NO…!“ Grk odlučno coknu jezikom i značajno namignu jednim okom:“Monika!“

Zove se Dimitris.

Advertisements
| Ostavite komentar

Kretanje članaka

Vaš komentar :

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s

Create a free website or blog at WordPress.com.