Suština i Taština

Jedno veče, šetajuci gradom, sam slučajno odlučio da se bavim psihologijom.

Slučajnost je zapravo sve što se dešava u životu. Bila je ljetna noć, inspirativna i kao stvorena za inovacije, probijajući se kroz gužvu šetalista, odlučio sam nenadano samom sebi, da pokrenem zakržljale točkice iz tridesetoljetnje uspavanosti i spokojnosti.

Želja za promjenom se javlja onda kad se stvari naočigled pocnu ponavljati. Recimo, svaki film lici na neki koji je već odgledan, sreću se neka nova lica koja podsjecaju na ona dobro poznata, i tako redom…

Psihologija je kompleksna stvar. Može se uporediti sa podzemnim bunkerom koji ima desetine izlaza koji vode nekud, ali u kojim se ne moze zalutati ukoliko se zna samo jedan hodnik. I tako, u pocetku znatiželja, a onda inat da se uvežu svi konci u jednu tačku odakle bi se mogli zatezati  je bio motiv koji me gurao da sve postavim u poredak. Što bi se reklo u žargonu nekog majstora “sve treba postaviti u libelu i pod visak”

Istina je i da se vjeruje u svaku teoriju i zakonitost dok se uči o njoj. Dostiže se nivo kad se počinje vjerovati da bi život bio duboka misterija da nije Festinger objasnio kognitivu disonancu, da bi smo bili totalno urušeni da nije fenomenalne Dolard-Milerove teorije o agresiji, Vekslerovih testova i   subtestova, Fromove karakterologije itd.

Neposredni primjeri daju osjecaj živosti čitavog naučnog svijeta u psihologiji. Naravno, egzaktna nauka je čvrsta kao granit. Teško je pokrenuti bilo koju fundamentalno-revolucionarnu priču, jer je psihologija na neobično egzibicionistički način prilagodljiva svakoj situaciji  koja postane esencijalno  nepovoljna za nju. Postoje teme koje su tako dualisticki suprostavljene jedna prema drugoj, na primjer pitanje tumačenja  (ne)normalnosti , pa dominantnosti kliničke ili eksperimentalne metode,  tako da se sva ta nedorečenost i rovovska bitka shvati volšebno kao nova zakonitost.

I tako, napunjeni znanjem, dobro sistematizovani i obučeni, dobijete osjecaj oklopljenosti  rimskog legionara i probitačnosti  Spartanca, jer sve možete uraditi golim rukama i na mišiće koji su istrenirani do savršenstva.

Prvo vatreno krštenje dolazi sa sviješću kako upotrijebiti sve to i kome. Naravno, etičke norme, koje su vodilja čitavog pohoda, su neprikosnoven postulat i trasiran put izvan kog je sve drugo anatemisano i neprirodno. Međutim, vremenom stvari počinju da se kristalizuju, i sve dobija oblik kakav se ni u snu nije očekivao.

A zapravo se stvara  groteskna forma neobjašnjivog oblika, sa  sve sa jačim konturama i  obrisima, istovremeno sa shvatanjem da od ideala kristalno čistog modela, pravilno isklesane strukture, nema ništa. U stvarnosti  figura postaje sve bezobličnija, promjenljivija, nedostupnija, odbojnija, suprostavljena samoj sebi iz sekunde u sekundu.

Imati sve to u sebi, sa spoznajom o bezobličnosti, stvara osjecaj razočaranosti. Međutim, kod mene je djelovalo suprotno. Ta spoznaja me uputila da istražim kako se to sve mijenja, jer zaista ne treba biti tako…

Sta je to nedorečeno i šta se tu sve ne uklapa?

Kad skrenemo pogled i zaronimo u dubinu onog što ne znamo, iza  i sa strane bezoblične i onespokojavajuće mase, tiho se pojavljuje čudesan svijet Suštine, tih i primamljujući, koji nameće  pitanja na koja ranije niste ni mislili. Suština vas blago obuhvata, empaticno se uvlači u dušu, baš rodžersovski, posmatra orvelovski, podstiče aristotelovski, tumači akvinijanski i zaključuje porazno kamijevski :” Protiv neugodnih istina ima samo jedan lijek – treba se s njima pomiriti.“

A Suština tako jasno otkriva da je značaj onog čim raspolažete i besmislenost ako tim znanjem ne pokrenete svijet, i izmjenite SVE što druge čini nesrećnim, i budete zadnji u konačnoj odluci o čistoj ljudskoj sreći, ozdravljenju, pomirenju, udruživanju… Ako nema ništa od toga, vi ste indoktrinirana figura, farsa u nečijem izražavanju, izvršilac tuđih namjera ili hirova, lovac na ucjenjene glave, pokazivač meta na strelištu…

Znači, prost izvršilac jos prostije zamisli, trgovac pokretnom imovinom ljudskih duša i sudbina koje ih prate, verifikator giljotina umotanih u bijeli čisti čaršaf, ili kako god u alegorijskom smislu.

Suština jasno upozorava na prolaznost, na nemogućnost, na besmislenost, na neočekivanost, na kontradiktornost, i kad mislite da ste postali dio Suštine, odjednom se pojavljuje njena sestra Taština.

Suština i Taština, kao Jin i Jang.

Advertisements
| Ostavite komentar

Kretanje članaka

Vaš komentar :

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s

Blog na WordPress.com.