Druga strana

Kad se putuje iz Prokuplja zapadno prema Crnoj Gori postoje tri pravca.

Jedan pravac vodi preko Kosova, odnosno granicnog prelaza Merdare, pa dalje prema Milosevu, Kosovskoj Mitrovici, pa opet granica (divnog li cuda, granice na svakih 2 sata voznje) pa Ribarici, pa OPET granica -Mehov Krs i Dracenovac, dok se ne udje u Rozaje.

Drugi pravac je atraktivniji, slobodniji : od Prokuplja preko Blace i magistralom za Krusevac, pa Kraljevo, Cacak i Uzice…i pregazivsi Zlatibor, ulazi se u Novu Varos. Opusteno je, jer moze da se pritisne gas da ne ne spusta brzina ispod 80 km/h.Obicno putujem tako kad pada snijeg, jer avantura preko planinskih prevoja i usjeka nije bas prijatna kad se ne vidi 10 m puta ispred, kad je mecava i klizavo… Za one koji rijetko voze, moze da bude iskusenje, a za one koji bi malo da “spavaju” i voze , uvijek je prihvatljivija slobodnija varijanta.

Treci pravac je najkraci, ali najupecatljiviji i najizazovniji. Kad se skrene nakon 20 km lijevo sa magistrale Blace-Krusevac, put je usmjeren prema gradicu Brus, zanimljivom mjestu po zivosti. Obicno se ocekuje da ta mala mjesta naviknuto zive tradicionalnim balkanskim mrtvilom. Ali, Brus nije takav…Uvijek je nesto uzurban i dinamican cak i po noci, tacnije duboko u noc.

Iz Brusa se krece ka Kopaoniku.

Neobicna planina, ogromna i nepredvidiva. Dakle, dok vozim pravcem Josanicka Banja prema Ibarskoj magistrali i po pravilu uporedjenjem znam da predvidim sta me ceka na tom putu po pitanju vremena, ali put za Kopaonik nije takav. U Brusu moze da bude suvo i prijatno vrijeme, a na vrhu Kopaonika moze da ceka snijeg, hladnoca, neki drugi svijet koji nije ni priblizan Podnozju, odnosno sigurnosti kojoj uvijek pribjegavamo.

I tako, nakon Brusa, prolazi se kroz sela, turistiska mjestasca u podnozju Kopaonika i nakon pola sata pocinje uspon.

Cak i kad sam najumorniji i uspavan taj uspon me probudi. Sa bezbroj krivina do vrha, to penjanje je samo po sebi dozivljaj. Nikad ne znam sta me ceka iza sledece krivine. Cisto receno, arhitektura puta je takva da mora covjek da ocekuje nesto drugacije i novo.

I prelijepa netaknuta priroda.

Nema onog uzasnog prizora vikendica , otvorenih radilista, gradjevinskog materijala kao na vrhu Kopaonika i jezivom dijelu koji vodi ka Raskoj, gdje je Kopaonik uzurpiran i unakazen.

Druga strana, koju nazvah tako u naslovu, me opcini prirodnoscu netaknutoscu i cistotom kakva se alegorijski upotrebljava da  bi se opisala nekakva nepobitna zakonitost da je to referenca odakle sve pocinje i gdje se sve zavrsava u bilo kom smislu .

Ipak, mislim da je naslov “Druga strana” pogresan. Ali sad je kasno…napisah. 😦

Advertisements
| Ostavite komentar

Kretanje članaka

Vaš komentar :

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s

Create a free website or blog at WordPress.com.