Casino or russian roulette: that is the question

 

Vratio sam se iz Doma zdravlja neobavljenog posla, na nekih 10C jutarnjeg mraza, koji me na srecu nije previse  dotakao jer sam isao autom tamo i nazad. Razmisljam, kako je nekome jutros ko je morao pjeske da ide do Doma, jer je prilicno udaljen od centra za one ko ne poznaju Pljevlja.

A prica je pocela desetak dana ranije…

Osjetio sam nakon duzeg sjedenja da me boli kicma u predjelu vrata, paralelno se pojavljuje neprijatna tupa glavobolja u predjelu potiljka. Otisao sam, naravno, kod svog ljekara (bio je cetvrtak), prosto da vidim zasto se to desava. Pregled je trajao kratko i doktorka je zakljucila da se radi vjerovatno o blagom okostavanju i da treba to sve da snimim rendgenom i da donesem misljenje radiologa.

I taman kad sam krenuo doktorka  kaze:“Samo da znate, ja radim sledece sedmice u prvoj smjeni“

„U redu…zasto mi to kazete? Mislite da necu snimiti ovo vec sad“?-upitah zacudjeno

„Uz najbolju srecu, snimicete sutra, a misljenje cete dobiti naredne sedmice posto nema uvijek  radiologa“…itd.

Otisao sam u tu ordinaciju, ili kako se to vec zove..RTG kabinet! 🙂 , i docekase me dvije vrlo lezerne medicinske sestre koje mi objasnise da je aparat u kvaru i da ce vjerovatno sutra biti opravljen, ALI da ne bih slucajno dolazio dzaba, najbolje bi bilo da dodjem sledece sedmice.

Predikcija. 🙂

Sledece sedmice sam imao dosta obaveza i dosta sam putovao tako da gotovo i nisam imao vremena da saznam da li taj aparat radi.

I, ove sedmice se usudih, pomislim na Boga, i krenem u RTG kabinet. Na srecu  – radi. (Ne)uobicajena guzva, ali vazno je da na salteru prime knjizicu i uput. Onda se samo naoruzate strpljenjem, i to je to.Jako jednostavno.

Snimanje je kratko trajalo.Svega nekoliko minuta. Upitah, kad ce biti gotov nalaz.

„Sutra oko 1″-kratko je odgovorila radiolog “ ima vas dosta danas“.

I to je zavrseno. Argument je na mjestu. Ima nas puno, i bas greska je u tome sto nas ima previse. Vjerovatno je mislila previse pacijenata, ali ja zakljucih po njenom tonu da je greska sto ima previse ljudi uopste.

I dosao sam u 1.

Snimak i dijagnoza su spremni. Dobio sam to u ruke bez objasnjenja i vracam se svom izabranom ljekaru da protumaci ono sto je napisano u jednoj recenici.

Da, izgleda da se radi o blagom okostavanju u vratnom dijelu kicme. Kroz laganu pricu saznadoh da terapija sadrzi neku masazu koja bi pomogla da se taj process zaustavi ili eliminise.

Ali to ne moze bez misljenja neuropsihijatra.

I tako, odlucih da se uputim na sledecu instancu koja ce finalizirati ono sto mi se desava, dati konacan sud i ja protokolarno nastavim da trazim onaj dio propisanog tretmana za ta blaga okostavanja i da se koliko toliko ta spondiloza neutralize.

Slijedece jutro sam dosao (jutro sa pocetka price) na mjesto koje bi bilo kljucni prolaz terapiji i Nadi da ce se nesto pozitivno desiti povodom odredjenja terapije. U cekaonici zaticem 7-8 ljudi na cijim licima samo mogu da procitam izraz PATNJA.

Salter za prijavljivanje je , naravno, zatvoren. Princip je da prilikom ulaska u pljevaljski Dom zdravlja mora da se dozivi osjecaj kao da ulazite u vojnu bazu: salter je mitraljesko gnijezdo na koje morate jurisati svojom Voljom, Potrebom ili kako god da se to zove.

Poslije par krugova, mitraljesko gnijezdo se otvara,medicinska sestra surovo odbijajucim , zvonkim, i bezpogovornim glasom pita: “Izvolite”.

Sasvim pristojnim glasom kazem da zelim pregled i koliko cu da cekam na isti. Naravno, mislim na sate, posto je vec bilo 7-8 ljudi sa PATNJOM u izrazu lica.

“Samo mozete da cekate 25 januar (znaci skoro mjesec dana!), ukoliko ne poznajete doktora”

“Ne poznajem” rekoh “ a zasto se toliko ceka?”

Pitanje je bas naljutilo sestru Mitraljesca: “Zar ne znate koliko jedan doktor ima posla na cijeli Dom zdravlja, Bolnicu, ambulantu…” i ne znam sta je jos rekla.

Ostao sam zapanjen. Morao sam, dakle, da znam da kompletna dijagnoza mora trajati mjesec dana.Ako neko umre u tih mjesec dana, bezrezervno se mora tumaciti kao kolateralna steta. Doktor, specijalista, je zauzet i to SVETO vrijeme niko ne smije da narusava.

Doktori su u pljevaljskom zdravstvenom centru nevidljiva i volsebna pojava. Dakle, opet komparacija sa vojnom bazom: Oni su stratezi koje mora svaki pacijent da dozivi sa strahopostovanjem, sa  nametnutom unizenoscu, deklarativnom cutnjom, naviknutom bojaznoscu… Doktor je virtuelno-vizuelna pojava koju morate respektovati bezpogovorno i nekriticki. Samo cvrsta Volja i beskonacna Vjera je kljuc okidac kojim mozete rijesiti svoje zdravstvene probleme.

“Dobro, zakazite mi za 25 januar” , prekidoh mucnu tisinu u cekaonici.Kao da primjetih da pacijenti sa izrazom PATNJE odahnuse. Ipak, oni ce dobiti svoj termin koji ko zna koliko cekaju,a da nece izgubiti red.

A mozda i ko zna koliko odlazu.

Sjutradan slucajno saznadoh da doktor-specijalista mora zasjedati u Skupstini grada.Valjda, to je bezuslovno vaznije od termina pacijenata koji cekaju. Samo se treba navici, i sve ce biti u redu.

Zdravlje moze da ceka.

 

Advertisements
| Ostavite komentar

Kretanje članaka

Vaš komentar :

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s

Blog na WordPress.com.