Sandholm

 

 

Nikome ne znaci nista ime Sandholm.

To je jedan bio jedan azilantski kamp u Danskoj blizu grada Aleroda u koji sam dospio u proljece 1997 god. Ne svojom voljom vec pod haoticnim desavanjima na nasim prostorima tih crnih godina  koje bi bilo najbolje zaboraviti.

U Sandholm sam dosao jednog jutra u dzipu Danske policije posto sam samo sa Schengen vizom pokusao da predjem put Helsigor-Helsinborg. Trajekt ciji put traje otprilike oko pola sata.

Dakle, sa obale Danske vidite Svedsku.

Bila je subota i prijatna noc. Uzeo sam kartu i krenuo u pokusaj da predjem trajektom do Svedske, a kasnije sam htio u Norvesku. Uobicajena prica ljudi iz egzila tih godina.

Subota uvece je vrijeme kad se ljudi na Zapadu zabavljaju, a samim tim popusta paznja i granicnim kontrolama. Cim sam sisao sa trajekta krenuo sam jednim dugim tunelom, jako osvijetljenim, koji je vodio do izlaza.

Oko mene su bili ljudi koji se smiju, nose pivo u rukama i idu, pricaju veselo… Na nekih 50 m sam vidio jednog policajca i dvije policajke. Svedjani. Pomno su posmatrali sve putnike, i nikog nisu zaustavljali.

Ali su pomno gledali.

Sjecam se kako se podigla bura u meni. Valjda zbog te bure sam i postao krut i upadljiv vise nego ostali. Pruzio sam korak i priblizavao se granicnoj policiji.

Jos 10 metara..jos 5 m…

Prolazio sam i paralelno ih osjecao sa moje desne strane.

I onda – osjetim lagan ali odlucan dodir za desnu ruku. Okrenuo sam se. Policajka me pita za pasos.

😀  😀

I tu je bio kraj.

Svedska granicna policija gleda pasos i vizu koja ne vazi za Skandinaviju. Zatim, zvanicno me vode u prostoriju za ispitivanje 🙂 , i to je najgori dio. Otprilike, donesu vam kafu senvice, cigare i polako pocinju da pitaju. Ta pitanja su trajala do 2 sata iz ponoci. Posto po njihovom zakonu sva procedura mora biti ispostovana, dosao je tu i neki advokat kojeg su mi dodjelili. Kasnije sam shvatio da je to samo procedura da se rijese mene (i problema) sto prije.

Umoran od puta sam potpisao sve sto traze, i odluka nekakvog expres suda je da me vrate u zemlju odakle sam doputovao.

A oni imaju dokaz  – iz Danske.

A kako sam dosao u Dansku je akcioni film. 😀

I tako, poslije procedure upoznavanja situacije i najavljivanja svojim kolegama iz Danske da je dosao neko ko ne posjeduje svedsku vizu, vec samo Schengen izdat u Njemackoj ambasadi, ljubazni policajci i ja smo sjeli u jedan kombi i opet na trajekt.

Ali u suprotnom pravcu.

Pitali su me: „ Neces da nam pravis probleme?“ Rekao sam : „Necu.“ I povjerovali su mi.

Krenuli smo trajektom. Nisu me vise nista pitali. Ubrzo, nakon pola sata smo ponovo bili u Helsingoru. Padala je kisa tu noc. Sjecam se kako su ulice bile mokre i nevjerovatno ciste. Nikad ranije nisam vidio tako ciste ulice.

Iz trajektne zone je kombi krenuo jako brzo. I puste su ulice Helsingora poslije ponoci.Nema zive duse. Ubrzo, nakon 10-ak minuta smo prosli jednu kapiju,pa drugu i onda se zaustavili pred trecom.

Najvecom.

Oko te kapije je bodljikava zica i visoki zidovi. Upravo smo bili pred glavnom kapijom ZATVORA u Helsingoru. 😀

I ovo je kraj jednog kratkog sjecanja i dugacke price koju cu mozda ispricati. Kazem…mozda .

Advertisements
Categories: nekategorizovano | Ostavite komentar

Kretanje članaka

Vaš komentar :

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s

Create a free website or blog at WordPress.com.