Milic Vukasinovic

ZIVA je istina kako neko rece da male stvari, sasvim obicne, mogu da naprave dan prijatnim.

Jutros sam se logovao na Facebook  i vidim sa strane zahjev za prijateljstvom. Kliknem..i imam sta da vidim: Legenda Milic Vukasinovic 🙂

Naravno, oprezno provjerim da se ne radi o laznom nalogu, tj neko ko neovlasceno zloupotrebljava Milica, ali ispade, po broju fanova i postavljenim  ” net labelom” sa njegovom muzikom   Mitch Valiant , da je to zapravo ON.

Sta reci o Milicu osim da je bukvalno medju par najboljih rok stvaralaca na Balkanu, tj. jedan od rijetkih koji je roker dusom, i koji je to i dan danas. O kvalitetu onog sto je stvarao, stvorio i jos stvara ,moja malenkost bolje da nista ne govori jer cu samo pokvariti.

Meni je Milic transmiter  jednog proslog dobrog vremena ,koje je on uspio ponijeti sa sobom i  danas ga predstaviti istim onakvim kakvo je to vrijeme i bilo. Milic je gromada ne samo u pogledu stvaranja muzike, vec i simbolicka granica gdje danasnji kic, mimikrija, niske ljudske vrijednosti nisu ni smjele da dodju blizu onome sto on predstavlja: sloboda, jak karakter, hrabrost…Kad svemu dodamo i profesionalizam, onda je jasno da je Milic bio i ostao nesalomiva prepreka za ono sto nas nagriza svakodnevno ne samo u interakciji sa muzikom vec i sa zivotom uopste.

Sjecam se kako su me mnogi razocarali… Brega – sa svojim tamburasima  i vasarom, Zabranjeno Pusenje -ono staro , sa svim onim sto se desilo, Bora Corba sa svojim stavovima, Bajaga sa nekom melanholicnom transformacijom, pomalo i Vlatko Stefanovski sa alternativnim iskusavanjem etno-muzike, Dzoni Stulic, jer je nestao…i tako dalje. Svi ovi koje pomenuh su trebali biti “uz mene” svih proteklih sumornih godina.

E, Milic me nije iznevjerio. Bio je tu.  Mozda u turbulentnom vremenu i nije bio prisutan cesto u javnosti , ali se uvijek provukla poneka njegova recenica kad je trebalo. Pomenucu jos jednog, uvijek doslijednog gospodina, koji nikad ne vara: Antonije Pusic 🙂

Sjecam se onog realiti sou-a “Veliki Brat”, kad je Milic osvojio publiku i sve one koji nisu ni znali ni slusali rok muziku. Jednostavno harizma jednog rokera je nesalomiva.  Bio je jednom zadatak da oforme bend i da  uvece prirede koncert, bas u “Velikom Bratu”. Bilo je nezaboravno gledati profesionalca koji je bar tri koplja po kvalitetu ispred svojih kolega. Iako je sve izgledalo kao zabava, pokazala se Miliceva genijalnost i ZAHTJEVNOST da se principijelno nesto odradi kako treba – ili uopste da se ne radi.

To su bile situacije odakle je svako mogao izvuci neku pouku .

I tako, kazem, dobre stvari pocinju neocekivano, jednostavno..ali je dobar osjecaj biti sa Milicem 🙂