Video igre i agresija


Tako dugo i tako uporno slusam pricu putem medija da su video igre nesto sto je pogubno za djecu i mlade (zamislite, odrasli se ne pominju), i to se sve veze obrascem  eksplicitnog nasilja u video igrama (valjda se misli na zanr shooters) i na osnovu toga se uporno i konstantno plasira definicija da su video igre stetne za mlade, jer mlad covjek, potencijalni igrac, je i potencijalni nasilnik.

Ovim se provlaci nevjerovatno smijesan i konzervativan stav da se zlo i nasilje odmah  vizuelno uci , odnosno – ako mlad covjek vidi zlo, tako ce se i ponasati.

Najcudnije je sto to govore i strucnjaci, psiholozi, psihijatri…

Ja se sjecam samo dva slucaja koji su alarmirali svijet. Jedan je bio to sto je jedan mladic u Juznoj Koreji izdahnuo zbog iscrpljenosti u jednom klubu video igara, jer 3 dana je danonocno igrao nekakvu igru.

Drugi slucaj je taj sto je jedan mladic ubio u parku cekicem  osobu, inspirisan igrom Manhunt (ta igra je zaista jedno vrijeme bila zabranjena, i igrajuci sam naisao na vise stravicnih scena i nasilja), ali to uopste ne mora da znaci da je taj mladic uradio to zbog Manhunt-a.

Pretpostavimo da nije bio gejmer, vrlo bi bilo vjerovatno da se njegova agresija i psihopatska crta ispoljava na drugaciji nacin.

Ali, u svakom slucaju, uzrok za to ubistvo se  trazio u ovoj video igri.

Neki psiholozi, sa ne znam kakvim titulama (mr.dr) pricaju o jednoj latentnoj opasnosti, ali gotovo izvjesnoj da ce neko dijete ili mlad covjek postati nasilnik upravljajuci se nekim teorijama ucenja koje zanemaruju intelekt i moralno sarzijevanje, dakle, komponente koje su „nevidljive“, ali su prisutne u svima nama. Obicno takvi strucnjaci to gledaju jako generalizovano, i nema sumnje da ce svaku svoju tezu potkrijepiti nekom teorijom ili eksperimentom.

A kako stoje stvari u realnosti?

Upravo suprotno… 😀  Mlad covjek ili djecak, prvo da bi aktivirao neku igru, potrebno mu je izvanredno softversko znanje . To ne moze neko nepismen ili polu-pismen da radi jer se nacin aktivacije videoigara slozen (narocito novijih !) . Uglavnom svi igraci skidaju besplatno igre sa servera, raspakuju ih, a zatim dolazi do zamjene fajlova ili popularnog „krekovanja“ koje moze biti jednostavno, zamjenom jednog ili par fajlova, do sasvim slozenog aktiviranja tih igara, gdje je potrebno ubacivanje dodataka (patch-ova), pa ubacivanje raznih kodova…

Sve te operacije ,koje nisu jednostavne za jednog adolescenta, su uvertira da taj isti adolescent pokrene video-igru  koju okvalifikovase kao  „uzrok  nasilja“.

Kljucno pitanje je sledece: Poslije neophodnosti ovoliko softverskog znanja, kako je moguce da ce taj adolescent postati agresivan ili nasilan, podstaknut video-igrom, koju on u pocetku mora da savlada u smislu komplikovanog instaliranja?

Prosto jezikom receno – kako je moguce da mlad covjek koji usvaja komplikovane sadrzaje padne pod uticaj  akcije u video-igri??

Mislim da nije moguce. Laicki receno, igrac bi trebao da izgubi smisao za realnost i da uradi bas nesto nasilno neposredno nakon igranja takve igre. Gubljenje osjecaja za realnost je ozbiljna patologija i ne moze biti podstaknuta samo video igrom. To je patologija koja se nezavisno moze javiti u svakom momentu i u svako vrijeme ako osoba ima predispozicije, odnosno sadrzi patolosku crtu agresivnosti.

Video igre, naprotiv, pomazu u sticanju refleksa, fine motorike u smislu razvoja pokreta rukom i obavljanje jako finih i zahtjevnih motorickih radnji…Na kraju krajeva, video igre pomazu u razvoju inteligencije, pomazu u sticanju opsteg znanja, jer se akcija u video igrama obavlja na najrazlicitijim mjestima, i uglavnom ima jako interesantnu filmsku tematiku. Na kraju krajeva, engleski jezik se jako brzo usvaja uz ove igre, tako da je to jos jedan plus za mlade gejmere.

Zakljucujem : ne treba puno obracati paznje sta pisu novine ili neki „strucnjaci“ koji se pojavljuju na TV . Tacno je da izgledaju samopouzdano, ali to je sve sto imaju. Ne moze se odmah pobrati sva pamet svijeta na nekoj temi. Ovo su osjetljive i razvojne teme, tako da treba sa vise odgovornosti razmisliti o svojim tvrdnjama tipa „zabranite agresivne video igre“.

Manhunt 2 -trailer:


Advertisements
Categories: nekategorizovano | 4 komentara

Kretanje članaka

4 thoughts on “Video igre i agresija

  1. nikica

    a shta je sa sluchajevima u kojima roditelji instaliraju, pa deca sa samo dva klika pokrecu igricu? a i u mnogim igricama nema neki veliki fond rechi engleskog jezika. verujem da deca ispod 12 godina ne bi trebala da budu izlozena scenama nasilja ni inache pa ni u igrici, bash zato shto su neke igrice suvishe realne. npr GTA, i da ne uche nasilje, dovoljno je da usvoje rechnik, a da ne pominjem status zene u toj igrici.

  2. Isprobao 🙂

    Jos nisam sreo ni jedno dijete koje je slozenu igru tipa GTA , Call of Duty moglo da predje vise od jedne prepreke.
    Prosto, takve igre su koncipirane za slozenu koncepciju razmisljanja. Imamo mape, naredjenja , misije, ciljeve…itd. Takve igre , po meni , sve i da hoce ne mogu igrati djeca mladja od 12 god, prosto zbog komplikovane strukture igre.
    U fazama razvoja djeteta imamo i razlicite forme misljenja…Sjetimo se ANIMIZMA, odnosno kad se daju nezivim stvarima svojstvo zivih bica.
    Percepcija „strasnog“ i destruktivnog je razlicita kod djece i kod adolescenata kod kojih se vec formirao pocetak apstraktnog misljenja. Prostim rijecima receno, prica Crvenkapa i Vuk je po tom modelu eksplicitno nasilje u djecijem svijetu imaginacije i maste… Tom i Jerry su takodje destruktivni (ako cemo iz pozicije djeteta)jer je tu takodje agresija i nasilje.
    I da ne bih duzio, primjera ima puno.
    Dakle, misljenja sam da percipiranje nasilja je uvijek razlicita za razlicite uzraste. Eksperiment sa lutkom Bobo ( http://www.zzjzpgz.hr/nzl/46/dobatak.htm ) je zaista pokazao da se agresija uci modeliranjem, ali video igra nije NIKAKO ucenje po modelu, gdje je svijest pasivna, vec je zaista potrebna visoka inteligencija i sjajne motoricke vjestine da bi se ta igra odigrala .

  3. nikica

    pa u tome i jeste stvar. moj sestric i svi njegovi drugovi igraju. ne igraju misije, ali im je interesantno da presrecu devojke u kolima i da ih prilikom otimanja istih izlupaju, mozda ne direktno to, ali da bi se vozikali po gradu, moraju da ukradu kola. na kraju krajeva tom uzrastu im se formira formalno mishljenje- dve premise i zakljuchak- faca si ako imash dobar auto. dobar auto mozesh dobiti ako prebijesh devojku.-dakle ako prebijesh devojku faca si. i tu se pravi distinkcija izmedju toma i dzerija i gta. tom i dzeri su machka i mish i nema krvi, nisu oni kao itchy & scratchy u simpsonovima 😛 pa shta reci za imitaciju kada se 90% klinaca rvalo sa drugarima jer su videli kechere??? i ne mozesh im objasniti da je to gluma, tachnije mozesh, ali oni chuju bla bla bla i o5 im je to glavna zabava.

  4. Nikice, slazem se sa tobom u vezi modeliranja. Zaista je moguce i postoje obrasci delikventnog ponasanja djece posmatranjem.

    Video igra i film (bilo kog zanra) nikako nije isto. Film je ATAK na pasivnog posmatraca, odnosno na njegov psiholoski sklop jos u razvoju.
    Video igra trazi aktivno ucesce uz iskoriscavanje resursa sposobnosti mladog covjeka. Postoje studije koje tvrde da je ta nasilna i teska video igra RELAX za te igrace i vrsi redukciju negativne tenzije kokja je nagomilana. Cak i preporucuju da se na taj nacin ostvari „ventilacija“ nagomilanog agresivnog materijala u svijesti djece i mladih…
    Super je ova tema. Drago mi je sto ucestvujes u njoj, Nikice. 😀

Vaš komentar :

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s

Create a free website or blog at WordPress.com.