No smoking

Pusio sam 15 godina…u stvari, i ne sjecam se vise kad sam poceo.

Ali je proslo najmanje toliko godina od dana kad sam zapalio prvu cigaru do konacnog raskida sa istom.

Znaci, bilo je to u Mostaru 80-tih…kad se sazrijevalo i postajalo covjekom. Kad se zivi internatskim zivotom, tu mlad covjek brze sazrijeva, odnosno uocava pravila zivotne igre. Neminovno, stvar kroz koju se moralo proci je i -cigara.

U pocetku me nije zanimalo. Cudio sam se kako moji drugari to konzumiraju tako pasionirano… Pusaci, su bili gotovo svi. Dakle govorim o vojnoj gimnaziji u Mostaru.

Bilo je to jedno vece izlaska u grad. Izasao sam 2-3 drugara u kafic, i dobro se popilo. Meni se ucinilo da sam i presao moju uobicajenu granicu, jer sam se osjecao jako euforicno. A to je momenat kad se mlad covjek osjeca svemocno.

Drugari su me lako ubijedili da i ja probam tu famoznu cigaru. Sjecam se to je bio Ronhill RED  😀  . Cini mi se da sam za tu noc ispusio citavu tu kutiju. Ali ne postaje se pusac jos dok pusite cigaru kojom neko bude ponudjen. Pusac se postaje onda kad kupis tu kutiju, upaljac i stavis sve u dzep pedantno i organizovano.

Strastven pusac se postaje kad se nabavi i tabakera i ZIPPO upaljac 🙂  . I tako ide u beskraj.

Kasnije, vise nema pravila. To su ustaljene navike, rituali, nacin zivota i ta cigara se sazivi sa psihom pusaca. Nastaje simbioza  i neraskidiva veza. Pusac se ne moze odreci vise cigare kao sto ne moze dijela svog tijela.

Ako pokusa, uvijek ocajnicki treba taj ritual…paljenje cigare, prvi dim – a poslije sve lagano… Bez toga se ne moze. Fizioloski, organizam se navikne na odredjeni procenat nikotina koji uvijek mora biti unesen u pluca tom  cigarom.

I tako, postao sam bas zavisnik.

Godinama sam pusio, sve vrste cigara, na svakom mjestu i u svakoj prilici. Kad ne bih imao rjesenje, cigara je bila  ta koja bi pomogla da se odgonetne to rjesenje.

Godinama, osjetio sam da mi smeta. Grozan jutarnji ukus u ustima , nerijetko i kasalj su mi govorili da je to previse. Ponekad sam pokusao da smanjim pusenje na 1 paklu dnevno, ali nije islo. Ako bih uspio jedan dan, drugi dan bih sve nadoknadio i dosao u stanje homeostaze koja je bila zamisljena kolicina oko dvije pakle dnevno.

Nisam ni pokusavao da prestanem sa pusenjem.Iskreno, plasio sam se. Ta kriza je neopisivo teska kad je potreba za cigarom izrazita, a cigare nema. Uvijek sam pazio i trudio se da nikad ne zaboravim cigare, jer bi to bila katastrofa. To je faza kad se postaje prvo netolerantan prema sebi, a onda i prema svima oko sebe. Jer, uobrazilja kaze da ja MORAM zapaliti tu cigaru, a drugi moraju podnositi. Znao sam da ne mogu ostaviti cigare i nisam ni pokusavao sa tim eksperimentima – dva ili tri dana bez cigare. Cak i kad bih mozda pomislio, uvijek sam kupio rezervni box da se nadje.Nikad nisam bio bez 20 paklica cigara.

I desilo se…

Te godine rodio se moj sincic. I danas  ga zovem vrlo cesto BEBAC iako ima 6 god.

Bebac je rastao i poceo da pomalo seta, pridrzavajuci se za namjestaj , i dan za danom, sve sigurnije i pravilnije da hoda. Jednog dana, neocekivano vidjeh da ide bez pridrzavanja, sav srecan i kruzi po sobi. Ja sam lezao i gledao neku utakmicu.

Bebac je dosao do stola, i kao sto se zna, djeca hvataju sve zivo. Uzeo je moju kutiju cigara, razgledao, polako otvorio i izvadio cigaru. Ja sam samo posmatrao. Bio sam srecan kako on tako nadje rjesenje odjednom. Sve sam bez icije pomoci. I onda je pocelo…

Ne znam kako, ali hiljadu misli mi je proslo kroz glavu i sve su se kao sintagma pretvorile u pitanje: „Kako cu ja sjutra njemu objasniti da nisam rodjen sa ovom cigarom?“

Trajalo je svega par minuta -I ODLUCIH. Gotovo je sa pusenjem.

Uzeo sam tu kutiju cigara i sve boksove, odnio u drugu sobu i ubacio u neku ladicu koja se rijetko otvara.Svi mi imamo te ladice.

Prvi dan nisam osjetio nista. Drugi dan je pocela kriza, ali nisam je dozivljavao kao muku, vec kao nekog ko me izaziva na partiju saha, pokera, basket…tako nekako.Nista glomazno, monstruozno. Ni sam ne znam zasto je to tako. Taj izazov sam dozivio kao takmicenje moje Volje i Njega (Izazova). Treci dan, takodje.

Moram reci da nikome nisam rekao da ne pusim vec 3 dana.Znam, da sam rekao -bilo bi gotovo! Zapalio bih tu cigaru. Ovako, to je bio neki moj obracun sa samim sobom sa Izazovom ili ko zna sa kim. Osjetio sam da sa lakocom pobjedjujem i u toj pobjedi sam morao biti samo ja. To znaci, jedan na jedan  😀 .

Cetvrti dan sam znao da sam dobio glavnu bitku. Znao sam da cu i dobiti rat. Odjednom sam vidio kako sam tako rasterecen te opsesije nosenja cigara u dzepu…uvijek mi je to bio teret. Sad sam bio slobodan. I, poslije rucka upitah zenu:

„Je li vidis nesto neobicno?“

„Ne…“

„Pa nije bas tako, razmisli“

„Hmm… ne nista“

„Bas nista?“

„Ne…“

„Kad si zadnji put ispraznila pepeljaru?“

Prvo njena  nevjerica…a onda ERUPCIJA odusevljenja. Znao sam da sam dobio bitku vec cetvrti dan. I znao sam da vise nisam onaj isti prije 4 dana.

Hocu da kazem, slusajuci savjete „kako se odvici od pusenja“ da je to samo obican marketing i zamajavanje. Onaj ko pusi, neka ne pokusava da ostavi cigare. Nece uspjeti.

Potreban je MOTIV.

Motiv koji ce odjednom poraziti navike, hedonizam, zadovoljstvo…motiv koji ce biti vazniji od  samog pusaca kao cjeline. Zbog tog motiva se sve mijenja. Sve u nekoliko minuta. Kad on dodje i spozna se onako kako treba, postaje se neko drugi u tih par minuta.I poslije toga, kao da se pocinje novi zivot…

Danas poslije 5 ili 6 godina bez cigara  ponekad se cudim kako sam uopste mogao konzumirati tu odvratnu stvar – cigaru. Kad dodjem iz grada (u cafe-barovima je neopisiv dim), odmah bacam sve sa sebe u ves masinu. Ne mogu da podnesem taj miris/smrad cigara -kako hocete.

I cesto kazem…“da mi, uz tu cigaru, date 500 , 1000 Eur , koliko god… nikad je ne bih probao vise„. Taj stepen odvratnosti prema toj…materiji je svaki dan veci i veci.

Na kraju da kazem: svi imamo svoj Zen trenutak i pojavu koja se Motiv. Treba je prepoznati i iskoristiti.

Advertisements
Categories: nekategorizovano | Ostavite komentar

Kretanje članaka

Vaš komentar :

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s

Create a free website or blog at WordPress.com.