Nepisana pravila

fail owned pwned pictures

U jednoj stvari svakodnevnice  zaista se mora decidno donijeti odluka da ili ne. To je naravno -parkiranje.

Onaj ko ovo cita a zivi negdje na Zapadu, svakako, nema sa tim problema. Tamo je to jako dobro i efikasno rijeseno (razliciti sistemi garaza, parkinzi) , i sve tako lijepo oznaceno da covjek zaista ne treba da osjeca onu napetost tipa gdje ili sta cu sa autom sad.

Ali, ima nas smrtnika koji zive na Balkanu. E, tu je vec druga prica. Kod nas se nekad umjetnost parkiranja moze nazvati i virtuoznost ili maestralnost, ukoliko se dostigne takav stepen psihofizickog savrsenstva, s obzirom na kakve zaplete moze da naidje bilo ko prilikom obavljanja tog  Uzvisenog cina koji se zove parkiranje.

Radi se zapravo o uglavnom haoticnim rjesenjima pitanja parkiranja u urbanim dijelovima grada, ali i u perifernim ili polu-ruralim, ako hocete.

Zbog  dinamicnosti i hronicne guzve type a la mravinjak u centrima nasih gradova, normalno je da nekoliko puta kruzite kvartom oko zamisljene tacke gdje imate potrebu da izadjete i odradite neki posao, primjera radi. Bolje bi bilo da to besmisleno kruzenje ne shvatite besmisleno vec relaksirajuce, ako hocete vec da sacuvate dusevni mir i nerve. U suprotnom, nadajte se ciru na zelucu.

U tom slucaju se desavaju tri stvari: parkirate , ne parkirate ili poluparkirate.

Parkirati znaci da vam se Bog smiluje i odmah ugledate pred vama prazan ugodan prostor za auto. Najnormalnija reakcija je da par sekundi ne vjerujete svojim ocima (fenomen – „fatamorgan se prikaze“, by Rambo Amadeus), a onda sa djecijim ushicenjem strijelovito se uparkirate na taj Bogom odredjen prostor za vas. Kazem, strijelovito, jer Bog daje sansu i drugima, pa se desava da „fatamorgan“ nestane, i zaprepasceno gledate kako se drugi auto polako parkira na vase mjesto koje greskom ispustiste oklijevajuci 4 beskrajne sekunde.

Druga varijanta je ne parkirati se…Dakle, kruzite i dalje kvartom.Relaksirajte se 🙂

Treca varijanta je poluparkiranje…E, to moze biti problematicna varijanta. Ugurate auto u neki prazan prostor, ali na zalost uvijek fali jos tih nesrecnih 30 cm, da se osjetite srecnim i spokojnim. Auto strci van parkinga…Vi ga posmatrate i ubjedjujete sebe „ma, dobro je“ , „ne smetam nikome“ , „ma, moze“ , itd, etc…

Tad pocinje kockarnica.

Sanse da vam pauk odnese auto ili ga zakljucaju policijske lisice su uvijek  50 : 50 da nece. Upravo kao mogucnost na poker automatu. Manja ili veca, dobijas ili gubis… Hocete li prihvatiti ovu igru, sve zavisi od hazarderskog mentaliteta i koliko kockar cuci u vama. Poluparkiranje se uvijek rezultira beskrajnom srecom (kad se vratite, a auto je tu), ili totalnom nesrecom (nema auta).

Ovo sto sam napisao  ocekuje  se u teritoriji koja se zove urbana, mada ima mnogo prikladnijih izraza koje ne bih bas sad…

Ako neko misli da je lakse parkirati na periferiji  odnosno u neoruralnom podrucju, grdno se vara. Tamo vaze druge zakonitosti, cesto nepredvidive, tako da , ma koliko bili iskusni ili pametni, cesto sve zavisi kakav ste baksuz u zivotu.

Objasnjavam.

Ta polururalna teritorija nasih gradova, kasaba, palanki, varosica kako hocete, imaju jednu zajednicku stvar: uske i neuredne  ulicice, ne zna se zvanicno jesu li jednosmjerne ili dvosmjerne, bez ikakvih znakova i oznaka („Boze, sta ce nam to, mi se svi znamo ovde!“), i htjeli-ne htjeli, cesto cete zavrsiti u tim malim sokacima sa potrebom da parkirate.

S obzirom da ste dobar vozac, relativno brzo cete naci mjesto da parkirate auto u tim pustim sokacima, koje zitelji ponosno zovu ulicom i zadovoljno konstatujete da ste rijesili problem. Jasno, kao dan: ovuda moze da prodje i sleper ako treba i nema sanse da mu smetam.

I poslije izvjesnog vremena kad se vratite mogu vas docekati 2 neprijatne stvari:

a) podignuti brisaci

b) KAMEN (pravi i veliki) na krovu automobila, ili na haubi

O cemu se radi?

a) Prvi nacin je diskretno podsjecanje da ste samo pukom srecom ostali sa brisacima, jer akter zeli da kaze da ima dobar karakter, ali nemojte vise  NIKAD  tu da parkirate. Vasa je nesreca sto ste zaboravili ili ne znate da je polururalna teritorija nepisano podijeljena, i da bi ste parkirali morate cekati da neko naidje sokakom/ulicom i starim dobrim manirom priupitate mozete li bas tu da parkirate

„Ma , koje oznake! To ovde ne treba“

b) KAMEN predstavlja dijelo aktera koji je drugaciji od prvog tipa. Cuveni utemeljivaci u psihologiji Adler i Hornaj su formulisali ovu vrstu u vlastitoj tipologiji kao agresivni, odnosno napadacki karakter (pogledajte u Wikipedia vise o tome – prim.F.J).

Moze da se desi lako da vas prototip takvog karaktera posmatra naslonjen na zid ,sa cackalicom medju zubima i po pravilu je ogroman (preko 2 m),  tezak  120 kg i obicno se  pravi nezainteresovan, mada osjecate da pomno osluskuje neki vas (ne daj Boze, nepovoljan komentar). U tim situacijama obicno treba biti miran, skloniti KAMEN sa auta i mirno napustiti „popriste“ parkiranja.

Znaci, shvatili smo: nepisana pravila imaju uvijek istu tezinu kao i pisana (cak i tezu), i zato uvijek moramo biti informisani. Neazurnost se placa 🙂

Advertisements
Categories: nekategorizovano | Ostavite komentar

Kretanje članaka

Vaš komentar :

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s

Create a free website or blog at WordPress.com.