Kolumna

Na sajtu Antonija Pusica, poznatijeg kao Rambo Amadeus nadjoh upecatljiv clanak koji je Rambo svrstao u rubriku Kolumne/ Columns.

Inace, gotovo se na prste mogu se nabrojati ljudi koju znaju da sa toliko jednostavnih rijeci  maestralno opisu nekakav segment, pojavu, trenutak zivota ili sta vec… Rambo Amadeus zaista to genijalno radi, i ima  ostro oko i sposobnost da fenomenalno verbalizuje ono sto vidi.

I..tako, ova kolumna se zove „Amsterdam“ i Rambo pocinje ovako:

“ Opet sam bio malo u Inostranstvu, u sjevernozapadnoj Evropi i opet me je ophrvao isti osjecaj bespomoci u susretu sa tom civilizacijom.

Malo je prostora da pricam o arhitekturi, staroj i novoj, koje se preplicu u nevjerovatnu cjelinu, o besprekornoj cistoci, ravnim linijama i svezem glatkom sloju asfalta po kome klize besumni automobili.

O klubovima u kojima sjede lijepe djevojke, ali bez sminke na licu , ponosne na svoj prorodni , kaa sapun glatak ten.

O starim, poptuno sijedim ljudima, koji veselo cavrljaju u basticama slasticarnica i unose covjeku optimizam u pogled na sopstvenu buducnost….“

Ostatak kolumne se moze procitati  na njegovoj web stranici.

Zastao sam kod ovog poslednjeg  “ O starim, poptuno sijedim ljudima“ i sjecanje me vrati u devedesete godine, tacnije u Njemacku 1998 god. gdje sam te godine zivio. To je jedan mali grad Jever u regiji  Niedersachsen (Gornja Saksonija), na krajnjem sjeveru i 15 km od obale  Nordsee (Sjevernog mora). Taj grad  nikome i ne treba biti znacajan osim onim koji vole pivo, jer je Jever beer medju najboljim pivima  u Njemackoj. Kazu da na takmicenjima uzima prestizne nagrade   😉

Njemacka, kao zemlja savrsenog reda i organizacije, pruza onome ko se adaptira na njemacki ritam zivota i puno slobodnog vremena, koji se moze potrositi u novo i korisno. Prosto receno, Njemacka ne dozvoljava nikome da bude dosadno. Ma sta god da se radi, uvijek je u neku ruku dozivljaj.

Ja sam volio njihove ciste i udobne zeljeznice, i vikendom sam cesto putovao, svrljao bez cilja, obicno sam, jer je u Njemackoj tako najzanimljivije. Ako se zazelim price, izadjem u prvom nepoznatom mjestu i potrazim neki pab. Tamo ljudi nemaju problema sa komunikacijom kao ustogljeni balkanci, vec prihvataju razgovor otvoreno i opusteno. I da ne zaboravim, moja strast za vikend putovanjima  Deutsche Bahn-om je bila i razlozna, jer te vikend vozne karte , Wohnen- tickets, su tako smijesno jeftine da je prosto steta ne iskoristiti tu povoljnost. Recimo, za neke male pare mogao sam bez ogranicenja da putujem cijelom Njemackom od petka uvece do nedelje u ponoc…

I sjecam se tad je bilo proljece, lijep i suncan dan. Krenuo sam iz Jevera, pa nakon pola sata voznje izasao (po navici) u jedan gradic Sande. Popijem pice, nesto kupim i tako…cilj mi je bio Bremen taj dan. Zatim sam nastavio dalje preko Oldenburga i kroz sat vremena vec sam bio u Bremenu. Zanimljivo je za Bremen, iako se nalazi okruzen ogromnom Gornjom Saksonijom, da je posebna savezna pokrajina u Njemackoj. Bukvalno grad – pokrajina.

U vozu u kojem sam putovao nije bilo vise od desetak putnika. Znaci, gotovo pust. Kad sam izasao na peron i krenuo prema glavnoj zgradi zeljeznicke stanice da  takodje malo „pronjuskam“ oko polazaka i odlazaka , spazih da dvoje starih ljudi, djed i baka, sjede na jednoj od klupa.

Obicno u Njemackoj izgubite naviku da gledate u ljude, jer vise gledate okolo ,zbog  svega sta ima i da se vidi, ali to dvoje staraca mi privukose paznju jer su peroni bili pusti. I  morao sam da prodjem pored njih do glavne zgrade, odnosno  pored te klupe.

Oboje su bili sijedi, bijele kose, i sigurno preko 80 godina. Vec sam se bio priblizio blizu, i onda me zaista dojmila ta slika, koju vjerovatno necu nikad zaboraviti.

To dvoje staraca su sjedili sami na klupi, drzali se za ruke i pjevali  neku pjesmu…

Sigurno ranije nisam vjerovao da covjek kad ostari moze biti srecan. Starost je ipak, doba …koje samo po sebi donosi nemoc i zavisnost od drugih, a nemocan covjek nije srecan. Ovo dvoje starih ljudi su bili srecni i to im se vidjelo i na licu.

Eto, ako je neko pomislio na starost i kako ce mu zivot izgledati tad, neka ne brine.

To sve zavisi od njega samog…

Da nije bilo Rambove kolumne, ne bih ispricao ovaj detalj 🙂 🙂


Advertisements
Categories: nekategorizovano | Ostavite komentar

Kretanje članaka

Vaš komentar :

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s

Blog na WordPress.com.